Kupovina:
sveže pečurke izgledaju jedro i suve su. Ukoliko izgledaju drugačije, ili su stare ili su loše skladištene - idite drugom prodavcu. Kad je reč o šampinjonima, naročito izbegavajte one sa smeđim flekama ili sasušenim ivicama. Sveže pečurke imaju prijatan miris; ako mirišu na ribu, dugo su stajale.
Čuvanje:
čim kupite pečurke, skinite im ambalažu. Pečurke je najbolje čuvati u frižideru, ili u plitkom tanjiru ili u pregratku za povrće. Ne ostavljajte ih dugo da stoje (ne više od nekoliko dana), jer pečurke brzo gube tečnost, a sa tečnošću i prijatan ukus.
Priprema:
šta sve ne može da se napravi od pečuraka!Evo nekih uopštenih saveta za pripremu. Pošto se pečurke uglavnom prodaju očišćene, najčešće je dovoljno da ih kratko properete. Čak i ako su baš zaprljane zemljom, to nije problem: samo ih operite pod jakim mlazom vode i spraćete blato s njih. Bilo da ih pečete u tiganju, rerni ili na plotni, skratite postupak što je više moguće: pecite ih na već dobro zagrejanoj podlozi i pecite ih kratko kako bi sačuvale sok (koji vrlo lako isparava) i sočnost.
Sveže pečurke treba što pre upotrebiti jer ne mogu predugo stajati. Ako nisu više potpuno sveže mogu biti štetne, premda su ubrane zdrave i kvalitetne. Čim pečurke izgube svoju prirodnu boju i miris, bez ustručavanja ih treba baciti.
Preporučuje se da se pečurka očisti čim se ubere i pre nego što se stavi u torbu, zatim da se od zrelih primeraka odrežu premekani listići i cevčice. Temeljito se pečurke mogu očistiti tek kući. Odstrane se svi slabi i nesvarljivi delovi, kao što su ljuspe, rukovac ili prsten, opna i deo drške koji je tvrd i crvljiv.
Treba uvek paziti da se sačuva ukus i miris pečurke, stoga se ne smeju predugo potapati i ispirati niti predugo kuvati ili dodavati previše začina. Ispiranje može gljivu prilično osiromašiti, naročito ako se stavlja kuvati tik nekoliko sati nakon pranja. Ako je nužno pečurka se ispere u čistoj hladnoj vodi nekoliko puta a zatim se osuše. Što se pečurke manje kuvaju to su ukusnije, aromatičnije, svarljivije i hranjivije, osim nekih vrsta. Kada se pečurke ne mogu jesti sirove treba ih brzo skuvati i pripremiti što jednostavnije.
S obzirom da pečurke kuvamo ili pečimo, dobro je upamtiti sledeće: različite ljute mlečnice kao na primer rujnica izgube svoj ljuti ukus ako se peku na žaru ili drugačije na otvorenoj vatri; ako se kuvaju dobija se gotovo nejestiva kaša. I krasnice su vrlo dobre ako se peku na žaru dok se kuvanjem stvrdnu i postanu potpuno nejestive. Pečurke se prže u nepokrivenoj posudi da iz njih ispari voda, zatim se posuda pokrije i stavi u rernu da pečurke zadrže aromu. Sok ukusnih pečurka je izvrstan i daje dragocen začin dok sok prosečnih pečuraka nije vredan za upotrebu. Dobri poznavaoci pečuraka savetuju da se zajedno kuvaju različite pečurke koje se jednako dugo kuvaju.




















