Danas mi je, ni od kuda, iz ko zna kog mracnog kuta memorije, doletelo secanje na jednu klincezu koja me je uporno zvala "cika Dzordze", na sta sam pretezno reagovao nekako ovako --->
Medjutim, danas mi bi bas nekako milo i toplo oko srca kad sam se setio toga. Osecao sam kako mi se skroz oklembesila faca od opustenosti dok sam razmisljao o tome. 















Niko nije rekao da je lako biti roditelj, sad znam i zasto 






