Zdravko Čolić
Zdravko Čolić je pjevač rođen 30. maja 1951. godine u Sarajevu. Čolićeva majka bila je domaćica, a tata je radio u policiji. Pohađao je osnovnu školu Vladimir Perić Valter u kojoj je postao član recitatorske sekcije. U sekciji su uglavnom bile djevojčice pa se na malog Zdravka malo neobičnije gledalo među ondašnjom rajom. No, Zdravko je volio recitovati, a specijalnost mu je bila Stojanka, majka Knezopoljka. Javno je često recitovao na državne praznike (1. maja, 29. novembra, Novu godinu). To mu je utrlo put ka estradnim vodama. Note i sviranje gitare počeo je da uči u sedmom razredu osnovne škole. Prvobitno su se Zdravkovi roditelji dvoumili između gitare i harmonike, ali mali Zdravko se odlučno zalagao za gitaru i tako je odlučeno - kupuje se gitara!
Prvi pjevački nastup dogodio se u Baošićima kraj Boke Kotorske. Na plaži ili kampu od deset uveče pa do jutra pjevao je i svirao Zdravko Čolić. Tu je izvodio pjesme s festivala u San Remu, pjesme s domaćih festivala, kao i hitove s Radio Luksemburga. Kasnije će popularni Čola priznati kako je ponekad i izmislio neki tekst ali da to nitko nije primijetio jer nije znao original tekst. U Crnoj Gori je zaradio i prvi novac od svirke i pjevanja. Naime, s prijateljem je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez dinara u džepu. Pohađao je tada treći razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu takmičenja pjevača amatera. Čolić se prijavio, otpjevao pjesmu Lady Madonna i osvojio drugu nagradu. Nagradu su brzo potrošili: autobusom su otišli u Dubrovnik, jeli kolače na Stradunu, prošetali, otišli na gala ručak, sjeli na voz za Sarajevo i od ostatka novca častili cijelo društvo.
Prvi zvanični nastup Čolić je imao 1969. godine u grupi Ambasadori. Bio je dvije i po godina pjevač u toj grupi. Svirali su rhytam & blues, pjesme Džejmsa Brauna i grupe Čikago. No, svirali su redovno jedino u Domu armije i Domu milicije u plišanim odjelima specijalno kupljenim za tu priliku. I onda se 1971. godine dogodio Kornelije Kovač. Pozvao je Čolića u tada poznatu Korni grupu. Čolić se preselio u Beograd pun nade i ambicija. U Beogradu Čolić stanuje po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, ponekad ih opslužuje kupovinom na pijaci. Tada nije imao dovoljno novca, pa ga financijski izržavaju i roditelji. No, Čola je u Korni grupi ostao samo šest mjeseci, a na njegovo mjesto je došao Zlatko Pejaković. Naime, poslije pjesama Kukavica kuka i Gospa Mica gazdarica, koja je izazvala čitavu pobunu beogradskih gazdarica, što je prouzrokovalo skidanje sa svih programa i povlačenje ploče iz prodaje, Kovač je svom solisti predložio povratak u Sarajevo. I nije mu preostalo ništa drugo nego da se vrati u Sarajevo. Ovog puta čvrsto se odlučio za solističku karijeru. Tako je nastupio na festivalu Vaš šlager sezone u Sarajevu 15. aprila 1972. godine s pjesmom Kemala Montena Sinoć nisi bila tu. Pjesma je bila namjenjena Josipi Lisac, ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao Čolić i osvojio treću nagradu te nagradu za interpretaciju. Istog dana slavio je još jednom - prije podne položio je matematiku na Ekonomskom fakultetu i upisao drugu godinu studija.
Ubrzo je krenula i međunarodna karijera. Na Opatijskom festivalu pobjedio je s pjesmom Kemala Montena Gori vatra, i automatski se plasirao za Pjesmu Evrovizije. Plasman u Luksemburgu nije bio baš uspješan - bio je pretposlednji, ali je preduzeće Warner Brothers ipak s Čolićem potpisalo ugovor. Tako je Čolić snimio za njih četiri singla, dva na njemačkom i dva na engleskom jeziku. Da priči ne bude kraj pobrinula se i jedna zavodljiva Šveđanka, naglašenih oblina, senzualne i pomalo tajnovite spoljašnjosti, koja je pjevala u zboru koji je pratio švedskog predstavnika. Danima su ona i Zdravko izmjenjivali poglede. Ipak, nisu progovorili ni riječ, čak se nisu ni upoznali. A onda je tamnokosa zavodnica ušla u njegovu garderobu pred sam nastup. Prišla mu je, opet bez riječi, i sreli su se njihovi pogledi i usne. Poslije zavođenja u garderobi, došao je i poziv za vikend. Sve je djelovalo vrlo obećavajuće. Bili su lijepi i mladi, ona požudna, on stamen. Doživljaj su upotpunili brvnara, kamin, vatra, svijeće, eterična ulja, egzotična večera i podsticajna boca vina. Zdravko je pjevao na uho Gori vatra sad u nama, gori ljubav puna plama, ali uzalud: ona prava, luđačka, neobuzdana strast je izostala. Sve je nalikovalo vježbanju u dvoje u nekoj udaljenoj teretani u kojoj nema nikoga osim dvoje ljubavnika. Čolić će to kasnije prokomentarisati: Sjevernjače su nekako proračunate i vrlo hladne. Muškarce koriste kao dezert poslije dobrog jela. Tek nekoliko godina kasnije, kada je već zaboravio na luksemburšku idilu, Čola je prepoznao na nekom posteru svoju vikend-ljubavnicu. Bila je to tada već slavna Frida iz legendarne grupe Aba(ABBA).
Nakon Evrovizije došlo je vrijeme da Čolić pođe u vojsku u Valjevo. Po povratku iz vojske uslijedio je veliki hit - Ona spava, koji je prodan u 150.000 primjeraka. Njegova slava je dostizala neslućene razmjere. Dešavalo se čak da Čolić nije smio spavati u istom gradu gdje su imali koncert. Poneke obožavateljke Zdravka Čolića imale su nezgodan običaj da upadnu u njegovu hotelsku sobu, a kada bi ugledale Zdravka urlale bi: Uzmi me, hoću dijete s tobom! Na vrhuncu karijere u vrijeme kada je objavio album "Ako priđeš bliže" prodao je 900.000 primjeraka. To mu je donijelo do tada nezamislive 2 milijarde dinara ili preračunato u njemačke marke oko 2.000.000 DEM. Bile su to pare kojih se niko ne bi postideo. Od samo jedne njegove turneje, u vrijeme kada je punio stadione i kada se na beogradskom stadionu Marakana okupilo preko 60.000 njegovi poklonika, trojica njegovih saradnika kupila su stanove u Beogradu. O tome će Čolić reći: Novac sam uvijek tretirao kao komad papira koji je za trošenje, a ne za kamaru.
Sjajna karijera nastavljena je i posle rata u Bosni i Hercegovini kada je Zdravko Čolić napustio rodni grad i preselio se u Beograd gdje je nakon nekoliko godina pauze nastavio svoju pjevačku karijeru i do sada objavio dva vrlo uspješna albuma.
Izvor: Wikipedia
